KEMAL ADEMOVIĆ: DRŽAVNA IMOVINA I USTAVNI SUD BiH SU ZAŠTITNI MEHANIZMI CJELOVITOSTI BiH, O TOME MORAMO IMATI ČVRST ZAJEDNIČKI STAV 

Intervju sa Kemalom Ademovićem, dopredsjedavajućim Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i prvim zamjenikom Predsjednika Naroda i Pravde

 

 

DRŽAVNA IMOVINA I USTAVNI SUD BiH SU ZAŠTITNI MEHANIZMI CJELOVITOSTI BiH, O TOME MORAMO IMATI ČVRST ZAJEDNIČKI STAV

 

O izjavama Jandrokovića, 70. godišnjem Zasjedanju PS NATO-a u Montrealu i Rezoluciji koja je obuhvatila i Bosnu i Hercegovinu, o Parlamentarnom obavještajno-sigurnosnom forumu u Vašingtonu, proteklim Lokalnim izborima, uspostavljanju vlasti u Brčko Distriktu BiH, Jablanici, 30. godišnjici Dejtonskog mirovnog sporazuma, zaštitnim mehanizmima teritorijalnog integriteta BiH i drugim aktuelnim političkim temama…

 

 

Gospodine Ademoviću, rijetko reagirate na izjave političara, ali ste odgovorili na izjavu predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, koju je dao u Mostaru, tokom posjete Bosni i Hercegovini. Zašto?

 

Populizam već dugo prevladava u političkom javnom prostoru i nastojim da u tome ne učestvujem. Međutim, izjava predsjednika Parlamenta Hrvatske Gordana Jandrokovića nije dnevno-politički populizam već poruka koja je dio jednog procesa kojem svjedočimo već duže vrijeme. Dio hrvatske politike aktivno učestvuje u nametanju jednog narativa i političkog zahtjeva o neminovnosti etničkog učvršćivanja u političkoj i institucionalnoj strukturi BiH na jedan isključiv način, apsolutno zanemarujući ono o čemu govori Ustav Bosne i Hercegovine i presude Evropskog suda za ljudska prava. Taj narativ potiče euroskepticizam i direktno je suprotstavljen politici proširenja EU. Kada jedan visoko pozicionirani politički čelnik iz Hrvatske, od kojeg očekujemo da pomogne Bosni i Hercegovini na evropskom putu, javno pošalje poruku koja se kosi i sa evropskim vrijednostima i standardima i sa Ustavom BiH, uz otvorenu ucjenu i prijetnju da Bosne neće biti ako se taj radikalni zahtjev ne provede, onda je reakcija, u kontekstu političke odgovornosti i zakletvi koje smo položili, neizbježna. 

 

Bosna i Hercegovina nema samo verbalne prijetnje. Nedavno ste se vratili iz Kanade, bili ste na Zasjedanju Parlamentarne skupštine NATO-a u Montrealu. Naša zemlja također je bila u fokusu tog velikog i značajnog foruma, kako smo mogli pročitati u medijima, prepoznata je kao ugroženi partner. Vraća li se zbog toga pažnja NATO-a na Bosnu i Hercegovinu?

 

Bilo je to 70. jubilarno godišnje Zasjedanje Parlamentarne skupštine NATO-a, na kojem sam učestvovao kao predsjedavajući Delegacije Parlamenta BiH u tom tijelu, zajedno sa zamjenicom predsjedavajućeg Marinom Pendeš. Za BiH su posebno važna dva izvještaja koja su se razmatrala, a to su izvještaji Komiteta za odbranu i sigurnost i Političkog komiteta PSNATO-a. Izvještaji govore o savremenim prijetnjama i nužnosti povećanja i modernizacije odbrambenih kapaciteta BiH, kao i preporukama Evropskoj uniji da pronađe konsenzus i potpuno se angažira u procesu proširenja. Ukazuje zapadnim saveznicima i na to da su ustavne reforme nužne, kao i na izazove povezane s političkom centralizacijom izvan modela konstitutivnih naroda i smanjivanje prava veta, te da pomognu konstruktivnim akterima u zemlji da odbiju secesionističku retoriku i djelovanje. 

Parlamentarna skupština NATO-a na samom Zasjedanju donijela je nekoliko rezolucija i deklaracija, u kojima se naglašava dosljedna podrška suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine kao i njenom EU i NATO članstvu. Ohrabrujuće je da jedan visoki međunarodni forum šalje takvu poruku. Kao što nam je važan evropski put, jednako ili više nam je važan i NATO put i zato sam u svom parlamentarnom angažmanu proteklih skoro dvije godine posebno posvećen tom pitanju. Uspjeli smo na tom putu napraviti određene pomake, od znatno boljeg pozicioniranja u Parlamentarnoj skupštini NATO-a do aktualiziranja položaja BiH u politici NATO-a i jasne podrške koja se pruža od strane tog tijela Bosni i Hercegovini. 

 

Vaša sljedeća destinacija je SAD, tačnije Vašington. Učestvujete na Parlamentarnom obavještajno-sigurnosnom forumu. Nedavno je bilo medijskih prozivki zbog tog službenog putovanja, da „zbog jednog sastanka ostajete devet dana“ kako je navedeno u naslovu jednog portala, sugerirajući neodgovorno trošenje javnih sredstava. Kako to komentirate?

 

Da, putujem u Vašington, na 10. godišnji Parlamentarni obavještajno-sigurnosni forum. Iz naslova koji navodite jasno se vidi da intencija nije objektivno informiranje, prvenstveno zbog toga što se jedan veliki i važan događaj, dvodnevni forum na visokom političkom nivou, koji okuplja stotine parlamentaraca iz cijelog svijeta i na kojem se raspravlja o najvećim sigurnosnim izazovima i utvrđuju smjernice koje se reflektiraju na cijeli svijet pa tako i na BiH, naziva „jednim sastankom“. Inače, praksa na državnom nivou je pokazala da ovakva putovanja u SAD, uzimajući u obzir prekookeanske letove i uobičajeni protokol, u prosjeku traju oko sedam dana, a ja ostajem dva dana duže od tog prosjeka. Moram napomenuti da u SAD živi više od 300.000 Bosanaca i Hercegovaca. Postoje brojna udruženja i lobističke kuće u kojima su naši ljudi značajni akteri i koji su vrlo zainteresirani za svoju matičnu državu i njenu budućnost. Bilo bi u najmanju ruku čudno da ih zaobiđemo dok smo u službenoj posjeti SAD-u, posebno u ovom trenutku. Gotovo polovina stanovništva BiH živi u dijaspori. Bez naše dijaspore, a o tome sam govorio u više navrata, ne možemo niti odbraniti niti izgraditi državu kakvu priželjkuju svi oni koji je vole. Velike odluke o Bosni i Hercegovini ni danas ni u prošlosti, nažalost, ne donose se samo u Bosni i Hercegovini. Naše stalno prisustvo na mjestima odlučivanja je neophodno. To čini mi se bolje razumiju oni koji baš i ne misle dobro našoj zemlji, što se vidi kroz njihove lobističke aktivnosti. 

A spočitavanja u vezi sa zahtjevom za službenim vozačem, brojem članova Delegacije, hotelskim smještajem?

 

Na svim funkcijama koje sam obnašao, prema javnim sredstvima odnosio sam se odgovorno i disciplinirano, a takav odnos zahtijevao sam i od svojih saradnika. Nikada to nisam ekspoloatisao za prikupljanje nekih političkih poena. S obzirom da se očito to nameće kao tema, osvrnut ću se kratko. Postoje službene evidencije o putovanjima državnih parlamentaraca, zainteresirana javnost može do njih doći. Ne putujem često, najviše mi je putovanja vezano za forume Parlamentarne skupštine NATO-a. Uglavnom koristim minimalan format delegacije, uz mene ide jedan savjetnik ili šef kabineta. Prema Pravilniku imam pravo na obezbjeđenje, ali ga nikada ne koristim. Insistiram na uštedi kada su avionske karte u pitanju, za svaku destinaciju tržim više opcija, ljudi u administraciji Parlamenta to znaju, postoje o tome i službene prepiske. Rijetko koristim biznis klasu iako imam mogućnost da je koristim na svakom putovanju, evo i ovaj prekookeanski let za SAD o kojem govorimo također putujem ekonomskom klasom, koja je tri puta jeftinija od biznis klase. Još sam hvala Bogu dobrog zdravstvenog stanja i u formi da mi ne trebaju te pogodnosti ni tokom dugih letova. Što se tiče zahtjeva za vozačem, to je uobičajena praksa državnih predstavnika koji tamo putuju, jer je jeftinije koristiti vozače naših institucija tamo nego unajmljivanje eksternih vozača, za koje se neki ipak opredjeljuju. Kada je riječ o smještaju, to primarno određuje lokacija na kojoj se održava skup.  

Ušao sam u neke zrelije godine, imam dosta dugu karijeru, putovao sam u životu i više nego što sam želio, tako da mi te priče o pretvaranju službenih putovanja u turistička zvuče i nerealno i smiješno. Nalogodavci takvih tekstova, iako dobro znaju činjenice koje sam naveo, ipak forsiraju taj narativ, vjerovatno s nekom pozadinom. Pokazat će se kojom, uvijek se na kraju pokaže šta stoji iza toga. 

 

Da se osvrnemo malo i na lokalne teme. Prošla su skoro dva mjeseca od Lokalnih izbora u BiH. Bilo je različitih interpretacija izbornih rezultata, ali fokus je prešao na njihovu realizaciju. Pažnju javnosti izazvale su neka nova koaliranja, koja su nazivana i neprincipijelnim. Kako gledate na uspostavu novih vlasti u općinama i gradovima?

 

Da, u toku je implementacija izbornih rezultata na lokalnom nivou. Čini mi se da nema nekih općih pravila. Istina, ni u prethodnom periodu koalicije s viših nivoa vlasti nisu se podrazumijevale na lokalnom nivou, bilo je dosta iznimaka. S obzirom na to da je veliki broj općina i gradova u kojima je NiP parlamentaran, te da su dešavanja svakodnevna i brojna, nisam u mogućnosti sve pratiti. Vidio sam neke informacije koje se mogu vezati za vaše pitanje, recimo u Općini Stari Grad zamjenik predsjedavajućeg dolazi iz Demokratske fronte (DF) a ne iz stranaka Trojke. Dobio sam i nezvaničnu informaciju da u Kaknju SDP ide u vlast sa SDA, zajedno sa nekim vijećnicima koji su bili na Listi NiP-a, o čemu navodno Općinski izvršni odbor NiP-a nije zasjedao niti donio odluku, a ni Kantonalno povjereništvo NiP-a o tome nije dostavilo nikakvu službenu obavijest. Slično je i u Goraždu, s tim da SDP i SDA ulaze u koaliciju bez vijećnika NiP-a i Naše stranke, dok u Ustikolini navodno NiP ide sa SDA bez vijećnika SDP-a. Iako je Trojkin kandidat za načelnika pobijedio, u Ilijašu je SDA uspjela napraviti većinu rukom vijećnika koji je u Vijeće ušao sa liste SDP-a. Vjerovatno ima još sličnih slučajeva, želim samo primjerima ilustrirati da se nije uspostavljao opći dogovor niti univerzalni principi koaliranja, što bi vjerovatno bilo i teško provodivo, s obzirom na specifičnosti lokalnih zajednica. 

A što se tiče interpretacije izbornih rezultata, one jesu različite, zavise i od perioda koji se uzima za komparaciju. Već sam o tome govorio, kada gledamo širu sliku ne vidim ni pobjednike ni gubitnike izbora. Ono gdje je vidljiv pad Trojke jeste Mostar, vlast je u potpunosti prepuštena SDA-u i HDZ-u. 

Spomenuli ste dosta primjera različitih koaliranja na lokalnom nivou. Ipak, čini se da je najviše pažnje javnosti privuklo formiranje vlasti u Brčko distriktu BiH i ulazak NiP-a u koaliciju sa SDA?

 

Moram pohvaliti prilično brzo formiranje vlasti u Brčko distriktu BiH, s obzirom i na njegovu posebnost i na strateški značaj za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Znam da je veliki doprinos tom procesu dao naš Damir Bulčević, koji ima i veliku energiju i široko razumijevanje procesa. Iako je to iz nekih razloga došlo u fokus javnosti kao neki presedan, iz prethodnih primjera mogli smo vidjeti da koaliranja stranaka Trojke sa SDA na lokalnom nivou nije novina. Za razliku od nekih drugih mjesta, Trojka je u Brčkom ostala na okupu, s tim da je taj probosanski blok brojčano ojačala sa zastupnicima iz SDA. Tamo gdje je potreban državotvorni kapacitet, nikada nam nije bio problem koalirati ni sa SDA,a Brčko i Srebrenica su primjeri. Još 2020. godine u Bijeljini smo recimo imali zajedničku listu sa SDA, a tako je bilo i ove godine.  

 

Bilo je riječi i o mogućim rekonstrukcijama vlasti na višim nivoima nakon Lokalnih izbora, posebno o rekonstrukciji Vlade KS. Dosta je primjedbi na rad vlasti na svim nivoima, neki pripisuju da su greške viših nivoa utjecale na izborne rezultate?

 

Svaka argumentirana kritika je dobro došla, javnost mora biti korektivni faktor vlasti. Međutim, sve je manje argumentirane kritike a sve više spinova i neistina ili poluistina. Nedavno sam prisustvovao jednom širem skupu u Sarajevu, na kojem je prisustvovao veći broj intelektualaca, dakle ljudi od znanja i iskustva. Jedan od njih rekao je da, kada je riječ o demografskoj i pronatalitetnoj politici, da u toj oblasti ništa nije urađeno. Demantirao sam ga i poredao argumente, provjerljive činjenice o programima koje je recimo kreirala i provodi ih Vlada KS, a dobra praksa se prelila i na neke druge kantone. Riječ je o cijelom setu mjera, od porodiljskih naknada, subvencija za vrtiće, besplatnih udžbenika za osnovce, subvencioniranja produženih boravaka, novih politika stipendiranja itd. Prisutni su prihvatili argumente, nisu ih mogli pobiti. Sličan je primjer bio i za kritike na državni nivo vlasti, pa sam naveo i povećanje državnog budžeta nakon višegodišnje stagnacije i stabilizaciju institucija, set evropskih zakona u kratkom periodu, iskorak na NATO putu i dr. To je samo jedan od primjera, da se čak i u takvim kružoocima od kojih se očekuje analitičan pristup i sagledavanje plasiraju spinovi, i nažalost kod dosta ljudi i primaju. Nisam neko ko ne prihvata kritiku, ali zagovaram diskusije i polemike na bazi argumenata. 

 

Vremenske nepogode i klizišta početkom oktobra odnijele su desetine ljudskih života i napravile veliku materijalnu štetu u općinama Konjic, Kiseljak i Fojnica, a posebno u Jablanici. Posjetili ste neke od općina i uručili finansijsku pomoć porodicama poginulih u nesrećama. Mogli ste se neposredno uvjeriti u razmjere nesreće i štete koje su pretrpljene. Sporadična pomoć vlasti je ukazivana, a nedavno je započela i rekonstrukcija pruge. Kako ocjenjujete reakciju vlasti spram Jablanice i drugih pogođenih područja?

 

Reakcija nadležnih vlasti bila je spora. Uvažavam i neke objektivne razloge koji su tome doprinijeli, ali činjenica je da je reakcija bila spora i da su ljudi u tim mjestima dugo bili u neizvjesnosti. I sama komunikacija u vezi sa strategijom pomoći pogođenim područjima nije bila adekvatna i ostavljala je prostor za nezadovoljstvo ljudi, ali i različite spinove i zlonamjerne interpretacije. Moralo se i brže reagirati i bolje komunicirati, održavati stalni kontakt s ljudima. 

 

Iduće godine obilježava se 30. godišnjica Dejtonskog mirovnog sporazuma. Također, obilježava se i 30. godišnjica genocida u Srebrenici. Prije trideset godina rat je zaustavljen, zemlja se od tada u određenoj mjeri oporavila ali nije uspostavljena funkcionalna država. Hoće li Bosna i Hercegovina biti u posebnom fokusu međunarodne zajednice iduće godine i hoće li 30. godišnjica mirovnog sporazuma koji je uspostavio neki novi sistem donijeti Bosni i Hercegovini išta novo?

 

Bosna i Hercegovina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma nikada nije prestala biti tema za zelenim stolom, jer određena krupna pitanja nisu riješena do kraja, a i neka nova su se nametala. Bilo je tu i povremenih prekida u dinamici međunarodne zajednice kada je BiH u pitanju, ali je kroz različite pristupe i aktivnosti ona uvijek bila prisutna. Posljednje tri godine napori međunarodne zajednice su intenzivirani, a tome je nesumnjivo doprinijela situacija u Ukrajini. Prema nekim neslužbenim informacijama koje sam dobio, iduće godine, upravo povodom te 30. godišnjice, planiraju se sastanci na visokom nivou oko Bosne i Hercegovine. Ako su moje informacije tačne, čudno je da se o tome već ne govori, jer možemo očekivati i zauzimanje stavova i krupne političke odluke, a one zasigurno iziskuju veći nivo transparentnosti.  

Također, dobio sam i informaciju da je formirana neka radna grupa na nivou Federacije BiH koja treba razmatrati i ponuditi rješenje za raspolaganje državnom imovinom, a to je neprihvatljivo jer je državni nivo direktno nadležan za to pitanje. BiH je titular državne imovine i pitanje raspolaganja može se rješavati samo na državnom nivou.  

Preživjeli smo genocid, etničko čišćenje i najteže ratne zločine. Da bi se postigao mir, prije trideset godina, Bosna i Hercegovina i pored toga pristala je na brojne kompromise i velike ustupke. Rekao bih da se uspjelo zadržati minimum mehanizama koji su ovoj državi osigurali kontinuitet državnosti i zaštitu od prijetnji po njenu cjelovitost i teritorijalni integritet. Državna imovina i Ustavni sud BiH su zasigurno najvažniji mehanizmi u tom kontekstu i zato ih nazivamo „crvenim linijama“. U toj oblasti ima prostora za unapređenja, ali nema prostora za nove kompromise i ustupke jer je rizik po opstanak države kakvu vijekovima poznajemo veliki. Zanimljivo je da se kontinuirano preispituju ti zaštitni mehanizmi države, a ne preispituju svi raniji kompromisi i ustupci učinjeni od posljednjeg republičkog Ustava. Po ovim i drugim važnim pitanjima za državu sve probosanske snage morale bi zauzeti čvrst zajednički stav i biti spremne za ponovno međunarodno otvaranje procesa ustavnih reformi, ukoliko do njega dođe. 

Intervju priredio: PR tim Naroda i Pravde