Od iste politike ne može se očekivati bolji rezultat

Intervju s Političkim direktorom Naroda i Pravde Rusmirom Pobrićem

Od iste politike ne može se očekivati bolji rezultat

Gospodine Pobriću, Bosna i Hercegovina nedavno je dobila kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji. Dogovorene su nove koalicije između stranaka Osmorke i HDZ-a, te SNSD-a, na državnom i federalnom nivou, a prekjučer je potvrđena i nova mandatarka za saziv Vijeća ministara BiH od strane Predsjedništva BiH. U budućoj vlasti učestvovat će novi, ali i neki stari akteri. Šta za našu zemlju znači kandidatski status i šta građani Bosne i Hercegovine mogu očekivati od nove vlasti?

Dodjela kandidatskog statusa je dobra i značajna poruka, ali ne bi trebala izazivati nikakvu euforiju. Kandidatski status predstavlja odškrinuta vrata, međutim ne garantira ulazak u Evropsku uniju. U ovom trenutku postojala je politička volja EU da se ozbiljnije osvrne na Bosnu i Hercegovinu, što zasigurno nije uzrokovano dobrom prethodnom bh. politikom već umnogome geostrateškim okolnostima. Da bi dodjela kandidatskog statusa ispunila svoju suštinu, morat će se podudariti nekoliko stvari. Prvenstveno, politička volja EU će se morati održati, a to samo dijelom zavisi od političkih aktera u BiH. Paralelno sa tim, BiH će morati žurno ispunjavati uvjete i zadatke koji je na putu za članstvo čekaju, nadajući se da će se izvršeni zadaci i politička volja EU susresti i podudariti. Dakle, vremena baš i nema, svako razvlačenje tog procesa vratit će nas unazad, ne na početnu poziciju već ispod nje.

Zato se od nove vlasti očekuje da iskreno i naporno radi na jasno postavljenim ciljevima: da institucije profunkcioniraju i da se reformiraju, da se bh. zakonodavstvo usklađuje s evropskim, da borba protiv korupcije i kriminala bude stvarna, da pravosuđe bude nezavisno, da se efektivno upravlja granicom, da se poboljša poslovno okruženje, da javni sektor bude transparentan, da se podigne kvalitet obrazovanja, riješi diskriminacija itd. U 14 prioriteta koji su stavljeni pred BiH poprilično je jasno i sveobuhvatno nacrtano koji je to put. Građani će u kratkom periodu moći vidjeti jesu li očekivanja ispunjena, osjetit će to na svojoj koži.

Dio javnosti, posebno opozicija predvođena SDA-om i DF-om, spočitava i osuđuje koaliciju Osmorke s HDZ-om i SNSD-om, optužujući Osmorku za neprincipijelnu saradnju s rušiteljima BiH, za izdaju države itd. Koliko optužbe opozicije i njenih pratilaca imaju utemeljenja?

Normalno je da se jedna krupna politička struktura koja izvjesno odlazi u opoziciju protivi promjenama, i bilo bi neprirodno da šuti, posebno struktura koja je toliko dugo bila vlast. Međutim, problematičan je jezik i način tog protivljenja, koji zaista prelazi svaku granicu razumljivog i prihvatljivog. Kao i neprincipijelnost. Sve ono što su te odlazeće stranke iz vlasti već učinile, od zvaničnog prihvatanja legitimnog predstavljanja u Mostaru, transformacije definicije iz „članstva u saradnju“ kada je pristupanje NATO-u u pitanju, pokušaja spuštanja vlasništva nad državnom imovinom na niže nivoe, kroz prijedloge zakona, i to u Federaciji BiH – sada za to optužuju dolazeću koaliciju da će na tim pitanjima izdati državne interese.

Naša zemlja se nalazi u izuzetno teškoj situaciji, skoro neodrživoj, i promjene su neminovne. Ne govorim o promjenama aktera, govorim o promjeni političkog koncepta. Za stanje u zemlji uvijek je odgovorna politika koja se mora mijenjati. Jedna od popularnih definicija gluposti je da istu stvar ponavljate više puta, očekujući drukčiji rezultat. Ako ostane ista politika, isti koncept, suštinske promjene naravno da ne može biti. Shvatljivo je da je javnost skeptična zbog učešća nekih starih aktera u vlasti, koje je izborni rezultat doveo u tu poziciju, ali ostavimo vremenu koje je pred nama da vidimo može li doći do promjene političke paradigme. U Kantonu Sarajevo je u dobroj mjeri uspješno nametnut novi koncept vođenja politike, programski, a sjetit će te se da je na svom početku bio izložen sličnim udarima opozicije. To nam daje umjereni optimizam da je promjena moguća i na višim nivoima.

U Narodu i Pravdi, još s početka njenog osnivanja, imali ste više uloga. Na mjestu Političkog direktora Naroda i Pravde nakon Prvog kongresa NiP-a naslijedili ste gospodina Kemala Ademovića, što Vam zasigurno predstavlja i svojevrsno priznanje i dodatnu odgovornost. Šta Vam je posebno obilježilo proteklu godinu?

Funkcija političkog direktora je po sebi dosta zahtjevna, u smislu da su joj u nadležnosti ne tako popularne oblasti u politici koje iziskuju posvećenost detaljima, poput političkog profiliranja i programske orijentacije u brojnim segmentima, a posebno provođenja tih odredbi u praksi, gdje zbog realne potrebe za različitim dogovorima i kompromisima imate ograničenja za isključivost. Istina je, kako ste spomenuli, bio je poseban teret doći na mjesto autoriteta s takvom biografijom i besprimjernim profesionalnim i životnim iskustvom kakvo ima Kemal Ademović. Po automatizmu, očekivanja su veća. Olakšavajuća okolnost je da i dalje svakodnevno usko sarađujemo, tako da ne izostaje njegovo mentorstvo koje i nije baš lahko pratiti (smijeh). Privilegija je raditi s njim. Potpuno predan državi, Kemal doslovno bdije nad svakim procesom. Istovremeno, istinski je posvećen ljudima s kojim sarađuje. Ne jenjava mu energija, nikad ne gubi fokus. A rijetki su ljudi u javnom prostoru u BiH koji su izdržali tako teške procese i u ratu i u postratnom periodu, uz stalne pritiske i udare – koji traju skoro tri decenije – a da su ostali dosljedni i uspravni. I aktivni. Ti se udari i spinovi, na različite načine, posebno intenziviraju kada se u zemlji dešavaju krupni politički procesi. Tome i posljednjih dana svjedočimo.

Godina iza nas bila je prilično dinamična. Izveli smo Prvu generaciju polaznika Političke akademije, realiziralii edukaciju Druge, nakon Kongresa započela su s aktivnim radom i stranačka rukovodeća i radna tijela, kreirana je i provedena kampanja za Opće izbore 2022, i na koncu godinu su obilježili pregovori i proces formiranja vlasti, koji između ostalog iziskuje i pripremu i usaglašavanje sporazuma i programskih platformi na svim nivoima.

Spomenuli ste političko profiliranje i programsku orijentaciju stranke. Narod i Pravdu u javnosti čas guraju desno, čas lijevo, iz krajnosti u krajnost, od radikala do liberala. Šta su glavni razlozi te rasprave?

Nikada nije lahko izaći iz ustaljene matrice i ne biti ni u jednom od postavljenih kalupa, jer time smanjujete prostor za populizam i brzu mobilizaciju podrške svojoj politici, posebno u ovoj po mnogim osnovama polariziranoj zemlji. Onda vam lijepe etikete, u skladu s trenutačnim interesima onih koji ih lijepe. Kada sebe žele predstaviti kao proevropske pretendente na vlast, onda se NiP proglašava radikalnom vjerskom strankom, a kada žele da se mobilizuju grupe koje njeguju vjerski identitet recimo, onda je NiP nedopustivo liberalna stranka koja gazi vjerski i etnički identitet i „organizira gay-parade“. Dakle idu u apsolutne krajnosti koje su razumnom čovjeku smiješne. Generalno, način definiranja političkih stranaka je u svojevrsnoj „krizi“, kako zbog realnih globalnih promjena, tako i zbog političke nedosljednosti, posebno u Bosni i Hercegovini. Narod i Pravda je, kako je na Prvom kongresu to sebi i propisala, stranka političkog centra i srednjeg puta.

NiP odbija krajnosti. Shvatajući realnost i društveno-političku šarolikost Bosne i Hercegovine, nastoji na programskoj osnovi doći do dogovora i kompromisa s umjerenim rješenjima. Pokazuje razumijevanje potreba privrednog razvoja, ali i socijalnu osjetljivost. U vrhu prioriteta postavila je zaštitu države Bosne i Hercegovine – njenih institucija i suvereniteta, njene teritorije u međunarodno priznatim granicama. Poseban fokus stavlja na antikorupciju i političku etiku. U praksi nastoji to i pokazati, a već je dosta toga i demonstrirala tamo gdje obnaša vlast.

Govorili ste o različitim identitetima u Bosni i Hercegovini. Često su Narodu i Pravdi spočitavali  i da zagovara etničko na uštrb građanskog, posebno tokom pregovora o ustavnim i izbornim reformama. Ponovo su se ti napadi intenzivirali nakon izbora. Koliko su utemeljene te tvrdnje?

Da, to je već postala konstanta, pojasnio sam i razloge tih napada. Najglasnije optužbe dolaze od onih koji, dok Narodu i Pravdi spočitavaju etnički karakter i djelovanje na štetu građanskog, danas svoje pravo na vlast pravdaju time da imaju ekskluzivitet etničkog predstavljanja zbog većine u jednom klubu Doma naroda. Dakle, dok pričaju o građanskom konceptu, ucjenjuju etničkim, ne vodeći računa o većinskoj demokratskoj volji građana. Kad ste već spomenuli, podsjetit ću, Narod i Pravda jedina je stranka koja je, kada su krajem prošle godine počeli pregovori o ustavnim i izbornim reformama, za pregovarački sto stavila konkretne prijedloge jačanja institucionalne pozicije Ostalih, kroz uvođenje izbora četvrtog člana Predsjedništva BiH, zatim potpredsjednika Federacije BiH iz reda Ostalih, izjednačavanje prava i nadležnosti kluba Ostalih u Domu naroda PFBiH, te preciziranje pitanja vitalnih interesa naroda i sprječavanje zloupotreba u tom kontekstu, između ostalog. Neki su međutim bježali od pregovaračkog stola, šaljući populističke poruke u okviru priprema za bolji izborni rezultat.

Narod i Pravda ne bira lakši način već proaktivno traga za rješenjima, ne prelazeći crvene linije. Za razliku od većine dosadašnjih stranaka političkog centra u BiH, NiP ne potiskuje priču o različitosti etničkih i vjerskih identiteta, kao i drugih, ima razumijevanja za potrebu njihove zaštite, ne negira ih, štaviše. Naravno, u političkom, državotvornom smislu, svakako afirmira krovnu odrednicu bosanskohercegovačke nacije, kao državnog identiteta, koju čine svi državljani ove zemlje, bez obzira na svoju svaku drugu pripadnost.

O „crvenim linijama“ puno smo puta slušali u javnom prostoru. Najčešće se spominju među političkim oponentima kada jedni druge optužuju za njihov prelazak, faktički za izdaju, a posebno u periodima pregovora oko formiranja vlasti. Koje su to „crvene linije“ koje se ne prelaze?

Narod i Pravda o svojim „crvenim linijama“ više puta je javno govorila. Kada bismo ih saželi, u najkraćem, stale bi u naš slogan, malo preformulisan – Ne na štetu zemlje, ne na štetu građana BiH, ne na štetu institucija. Konkretno, ne protiv glavnih elemenata koji jednu državu čine državom. Dakle, zaštita državne imovine, istinska briga o građanima ove zemlje bez dizanja dodatnih tenzija i daljih produbljivanja etničkih podjela već kroz ozbiljne razvojne i socijalne programe, te jačanje institucija koje su na brojne načine narušene, a ponajviše korupcijom. Naravno, članstvo u EU i NATO-u bi na najbolji način osiguralo prethodno pobrojano.

Nažalost, probosanske, državotvorne stranke, bile u vlasti ili opoziciji, evo već tri desetljeća nisu jasno precizirale crvene linije koje se ne prelaze u procesima reformi ovog nedovršenog sistema, čime bi se izbjegle sve manipulacije i paušalne optužbe za izdaje, kad se i kako kome prohtije, u skladu sa stranačkim interesima u datom trenutku. To je neminovnost, i nije nemoguće postići širi konsenzus oko toga. Izbjegla bi se isprazna retorika, a uspostavio jasan nadzor i mogućnost paljenja „crvenog alarma“ kad se te granice pređu. A prelazili su ih dosad mnogi koji se danas busaju u prsa svojim državničkim stavovima.

Kazali ste – ne na štetu ljudi. „Stanje nacije“ bio je naziv jednog društvenog istraživanja u Bosni i Hercegovini prije nekoliko godina, koje je donijelo poražavajuće podatke. Da li je štetu koja je učinjena kada je u pitanju demografska slika i socio-ekonomsko stanje BiH moguće sanirati u kratkom periodu?

Neke se stvari mogu kratkoročno ispraviti, a neke će iziskivati višegodišnje napore. Modernizacija obrazovanja, unapređenje zdravstva, reforma penzionog sistema – za te procese će trebati više vremena, ali se neke značajne stvari, od stvarne koristi građanima, mogu uraditi u relativno kratkom periodu. Vraćanje povjerenja ljudi u državu kroz antikorupcijske mjere i transparentan rad može se kratkoročno postići, a to je preduvjet da se pokaže da se ovdje stvari mogu mijenjati na bolje, jer beznadežnost i gubitak perspektive jedan je od glavnih razloga za odlazak iz zemlje. Jedan podatak iz istraživanja „Socio-ekonomski efekti iseljavanja stanovništva iz BiH“ je posebno poražavajući – da dvije trećine mladih želi napustiti BiH, a da im je odgovor na pitanje gdje bi otišli, pored Njemačke i Austrije, bio – bilo gdje! I da je potisni faktor za odlazak iz zemlje jači nego faktor privlačenja zemalja u koje odlaze. Dakle problemi u zemlji više su utjecali na odlazak nego želja za boljom zaradom. Ilustrativan je i podatak da je 1965. godine broj novorođenih u BiH bio preko 100.000 beba, a da je danas ispod 30.000 te da se u zadnjih 10 godina broj studenata recimo prepolovio, a da se broj penzionera ubrzano povećava.

Politika je jedno vrijeme pokušavala negirati i skrivati podatke, posebno o demografskoj katastrofi u BiH, međutim, kad je postalo očevidno počeli su priznavati teško stanje, ali ne i svoju odgovornost. Statistike su poražavajuće ali na njih se treba gledati kao na polaznu osnovu, jer forsiranje negativnih statistika bez nuđenja adekvatnih rješenja ne doprinosi boljem ambijentu već stvara još težu atmosferu iz koje ljudi bježe. Negativne statistike se trebaju uzeti kao dijagnoza za koju treba hitno naći lijek. Pozitivne mjere u Kantonu Sarajevo u dobroj mjeri vodile su se time, da budu odgovor na evidentirane realne probleme građana. Takva praksa se mora nastaviti i na višim nivoima vlasti.

Negativne statistike umnogome se odnose na populaciju mladih. U Narodu i Pravdi prethodno ste bili i koordinator za pitanja mladih, te voditelj projekta Političke akademije NiP-a. Prije političkog angažmana dobar dio vaše karijere obilježio je rad s mladima. NiP je već iznjedrio brojne mlade ljude koji su aktivno ušli u politiku, vijećnike, danas već i zastupnike. Mogu li se mladi ljudi zadržati u Bosni i Hercegovini?

Mogu, ako im se pruži prilika. U prazne riječi mladi više ne vjeruju. Institucionalna, sistemska podrška je jedini pravi odgovor na to pitanje. U Kantonu Sarajevo su napravljeni iskoraci, veliki broj mladih mogao je osjetiti to. I kada je riječ o stipendiranju, i stambenom zbrinjavanju, i startnoj finansijskoj podršci kada pokreću svoj posao, i mladim bračnim parovima kada se odluče na širenje porodice, i zapošljavanju djece šehida i poginulih boraca. Riječ je o, do sada, nezabilježenoj podršci kroz konkretne programe i mjerljive rezultate. Opredjeljenje nam je da se ta podrška nastavi i u narednom mandatu. Čekaju nas i novi izazovi kojima će se morati pristupiti strateški.

Narod i Pravda je i kroz Političku akademiju, i kroz kandidiranje mladih ljudi na listama, široko otvorila vrata politike mladima. Danas su u velikom broju vijećnici, zastupnici, članovi radnih timova i rukovodećih organa, rukovodioci i u stranci i u sistemu. Prilike za njih će se i dalje otvarati. Tu očekujemo generacijsku solidarnost i istrajnost, da mladi ljudi koji su na pozicijama s kojih mogu djelovati aktivno zagovaraju i rade na poboljšanju statusa mladih u Bosni i Hercegovini. Na nama je da tih prilika za mlade bude što više.

Zastupnik ste u novom sazivu Skupštine Kantona Sarajevo. Koji su to gorući problemi s kojim se Kanton Sarajevo susreće i koji su to konkretni potezi koje kao dio skupštinske većine namjeravate napraviti u mandatu koji je pred nama?

Problemi su brojni. Socio-ekonomska kriza traje već duži period, a ušli smo u zimu, kada se troškovi dodatno povećavaju. U budžetu se mora naći prostora u najvećoj mogućoj mjeri za amortizaciju tog finansijskog udara, za različite vrste subvencija. Sarajevsku zimu po pravilu obilježe i periodi kada je zrak posebno zagađen, kao što je posljednjih dana, ali rješavanje tog problema iziskuje dugoročne mjere. Brojne studije s preporukama su odavno pripremljene, neophodno je hitno krenuti u njihovu realizaciju. Generalno, brojni strateški dokumenti godinama stoje u ladicama a ne provode se, od strategija razvoja, strategije za mlade, revizija učinka i sl., a daju gotova rješenja koja je pripremala struka. Zdravstveni sistem ne može odgovoriti na zdravstvene potrebe građana, koje su sve veće jer stanovništvo stari i više obolijeva, a medicinsko osoblje je preopterećeno. Neophodno je produciranje novog kadra jer nam stručni ljudi iz tog sektora odlaze vani. Čekaju nas i novi izazovi. Već duži period evidentan je nedostatak kvalificirane radne snage u brojnim granama privrede. Sistem obrazovanja još uvijek je nepovezan sa potrebama privrede, imamo tu prazninu u periodu između završetka školovanja i pronalaska prvog posla, kao i prakse tokom školovanja. Razvoj preduzetništva nije sistemski riješen, i malo se učinilo na stvaranju nove preduzetničke generacije. Taj proces je u povoju. Vjerujem da će u novom sazivu Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo biti dovoljno volje i energije da se započnu i do kraja dovedu procesi koji podrazumijevaju sistemska, dugoročna rješenja, a da će se što manje pribjegavati

ad hoc

mjerama i saniranju posljedica.

A prvenstveno je važno zadržati kontinuitet dobrih praksi, da se ne odstupa od pozitivnih procesa i programa koji su u proteklih nekoliko godina uspostavljeni. To je važno naglasiti, jer se ne podrazumijeva. Prije samo nekoliko godina u Kantonu Sarajevo nije bilo ni porodiljskih naknada, niti besplatnih udžbenika, niti programa podrške mladima, borcima, privrednicima i drugim kategorijama u ovolikom broju i ovim iznosima, niti nove krupne saobraćajne infrastrukture, niti stabilnog vodosnabdijevanja, niti antikorupcijskog sistema itd. Opredjeljenje za nastavak te politike mora se zadržati.

Intervju priredio: PR tim Naroda i Pravde